Upoznajte novog trenera Mateja Petkovića

Razgovor s našim novim trenerom Matejom Petkovićem

Bok Matej, za početak nam reci nešto o sebi i dosadašnjem nogometnom putu

Moj nogometni, a i životni put započeo je u Šibeniku. Tamo sam u 6. Ili 7. razredu Osnovne škole uz razgovor sa ocem došao do toga da ću trenirati nogomet te me on onda odveo i na moj prvi trening. Kroz kratko vrijeme sam napredovao i počeo igrati za prvu ekipu u svojoj generaciji. Kasnije sam prošao sve kategorije u Školi nogometa HNK Šibenik. Bilo je to razdoblje koje me oblikovalo, u kojem sam sagradio temelje svog nogometnog znanja, ali isto je i bilo razdoblje puno izazova, prepreka i nepravdi. Zapravo, sve to me pripremalo za samostalan život u Zagrebu. Sa 18 godina sam došao u Zagreb i shvatio da će mi ovdje biti jos teže razdoblje sa još više izazova, prepreka i nepravdi. Ali, moram reći da me taj put naučio svemu u životu, te da sam i od rijetkih ljudi naučio nešto i o nogometu. Tada sam se uhvatio u koštac sa obavezama na fakultetu, a slobodno vrijeme sam koristio tako da pratim nogomet, čitam o njemu i učim što više mogu. Jednog dana me moj kolega sa faksa i sadašnji kolega iz kluba upitao hoću li voditi futsal momčad Filozofskog fakulteta, na što sam mu ja potvrdno odgovorio. Naime, on nije više imao vremena zbog uzleta glazbene karijere. Godinu dana kasnije mi je rekao da mu je najbolji potez na trenerskoj poziciji koji je ikada napravio bio taj da je mene pitao hoću li voditi Futsal FFZG. Ja sam bio oduševljen time jer je to bila momčad sa gomilom potencijala, a ja sam bio spreman učiti s njima i od njih. Ono najbolje što smo postigli je ljubav i strast koju ispoljavamo dok igramo ma koliko osebujni i neuobičajeni bili te sam nas iz tog razloga nazvao i nogometnim boemima. 

Uglavnom, o mom životnom putu i suživotu sa nogometom najbolje bi mogla posvjedočiti misao velikog Alberta Camusa koji je rekao da: „Sve što znam o moralu i obavezama čovjeka (parafrazirano – o životu), sve to dugujem nogometu.“

Kako si se odlučio prijaviti za poziciju trenera u ZG041?

Vidio sam oglas na Facebook stranici kluba, te sam znajući da mi dvoje suigrača iz fakultetske momčadi igraju u spomenutom klubu odlučio jednog od njih priupitati za mišljenje i informacije. Pristupio sam tome ozbiljno, skupio informacije i savjete od cure, oca i spomenutog kolege i odlučio se da ću svoje slobodno vrijeme, ljubav i energiju uložiti u nogomet. Pri tome je puno pomoglo saznanje da je to upravo Zagreb 041, jer iskreno ne bi se upustio u to da je neki drugi šerifski vođeni klub u pitanju. Želio sam učiti, napredovati i prenijeti ljubav drugima. To mi je sad omogućeno i bez obzira koliki je to i teret, veće mi je zadovoljstvo i sreća.

Prije koji dan, jedan od igrača je izjavio da je fasciniran time da u ekipi nema niti jednog „debila“. Kroz kasniji razgovor na putu sa treninga smo detektirali da je to zbog kluba i njegovog identiteta. Uz to, uvijeti koje mi je pružio klub te ljubav i rad koju su mi poklonili ljudi su do sada bili fenomenalni, a sama činjenica da su svi dobrodošli dovela je do toga da imamo po 20ak ljudi na treningu što je za mene veliko zadovoljstvo. Sretan sam što sam tu i misliim da je bila ispravna odluka da se prijavim za ovu poziciju.

Aktivan si u nogometu i na akademskoj razini, možeš li nam reći nešto o tome?

Još sam prije spomenuo Futsal FFZG, za koji mogu reći da mi je na neki način vratio ljubav prema loptanju. Premda me koštao i neprospavanih noći, i kose na glavi; želio sam da izgradimo identitet naše momčadi i razradimo stil igre te da budemo prepoznatljivi. Kroz ovih nekoliko godina napravili smo nekoliko koraka naprijed i stvorili smo temelje za budućnost. Igrali smo gomilu nezaboravnih utakmica, imali nekoliko bolesnih izlazaka, prezabavno gostovanje u Sloveniji te mislim da smo svi obogatili svoj studentski život. Uz ljude koje volim, mislim da je moje najveće životno postignuće spajanje Nogometnih boema i stvaranje kemije unutar momčadi. Ima još gomila stvari koje još trebamo popraviti, ali duše nam ne fali.

Pozdrav svim bivšim i sadašnjim Nogometnim boemima uz sportski pozdrav, GJ,GG!

Započeli su treninzi, kakav je dojam o momčadi, ima li potencijala?

Sve što o momčadi mogu reći je da su nadmašili moja očekivanja i da vjerujem u njih i ne sumnjam da, ako ovako nastavimo raditi, da ćemo odraditi jednu uspješnu sezonu prožetu pobjedama. Posebno moram pohvaliti pristup treninzima. Želim da zadržimo i brojnost na treninzima i da svatko bude svjestan svoje važnosti za funkcioniranje ove momčadi. Koristiti ću mnogo igrača tokom sezone i mislim da će u tome ležati jedna od naših skrivenih vrlina.

Koje je tvoje viđenje o tome kako bi momčad trebala igrati i što navijači mogu očekivati?

Ne želim ući u floskule i čitatelju zvučati kao prosječni sportski radnik u svakom doticaju sa mikrofonom, pa izreči sintagme poput, „Dat ćemo 110% svaku utakmicu“ ili nešto takvo, a ne želim ni previše otkrivati. Osobno sam veliki mrzitelj seoskog nogometa i od ove momčadi želim pokušati napraviti ekipu koja će pokušati igrati moderno i sa dušom i srcem. Uz to raditi ćemo na tome da stvorimo pobjednički mentalitet. Od samog početka smo se bazirali na tehniku i raditi ćemo na tome da zadržimo loptu što više i da budemo okomiti i atraktivni što je više moguće. Od igrača očekujem samo da uživaju u nogometu, da pokažu sve što znaju i da uživaju u potpori navijača.

Samo želim da igrači rade ono što vole i da u tome uživaju.

Kako vidiš ovaj klub i njegov način funkcioniranja u kontekstu modernog nogometa? S obzirom da si sociolog, možda i stručni pogled na klub i pokret oko njega?

Premda razumijem i slažem se sa nekim tezama pokreta Against Modern Football, nisam slijepo protiv svih tokova i stvari koje je donijela modernizacija nogometa i upliv ogromnih količina novca u taj sport(a i sve ostale). Mislim da je zbog ulaska tehnologije i znanosti u nogomet isti iznimno napredovao, da je sav popratan sadržaj nogometu uz pažnju koju taj sport ima zaslužen. Tu povlačim granicu pohvala koje idu na račun modernog nogometa. Vjerujem da opet, nogomet bez prave baze ljudi, koji su okupljeni oko jednog kluba, koji ima identitet i koji je jedno ljepilo koje veže ljude, moderni nogomet nema budućnost, te posredno, baš zato i mislim da klubovi koje vode navijači, a ne mafijaši imaju budućnost i dušu. Takav pokret u Hrvatskoj već daje rezultate, što vidimo na primjerima Varteksa, Hajduka, Futsal Dinama, MNK Šibenik 1983, no teško se u javnosti nosi sa iskrivljenom slikom o navijačima. 

Zato moram istaknuti jednu rečenicu koju sam napisao u jednom svom radu, od kojeg će i kasnije nastati moj diplomski rad, a koja kaže: „... esencijalno je za istaknuti da se navijači, kao kontrakultura, zalažu za vrijednosti dominantne kulture – za provođenje zakona Republike Hrvatske i protiv kriminala, korupcije i nepotizma.“ A opet, navijači se smatraju onima koji sramote naše društvo, za razliku od onih koji zaista urušavaju temelje istog.

Gdje izlaziš noć prije tekme da te igrači znaju izbjegavati u 6 ujutro :) ?

Kao i uvijek, ne izlazim večer prije utakmica. Poslije utakmica uvijek ima razloga za izlazak. Ako osvojimo sva 3 boda – idemo vanka slaviti; ako izgubimo – idemo upiti tugu, a a ako odigramo izjednačeno – uvijek može bolje. Zadnji puta sam bio u Močvari na Back to Nulte partyju, a pozivam i sve da proslave s nama (nadam se) prvu prvenstvenu pobjedu u subotu na otvaranju sezone. 

Preporučite članak: