Izvještaj sa utakmice NK Zagreb 041 - Mala Mlaka

Izvještaj sa utakmice NK Zagreb 041 Mala Mlaka - 2:1

Ok, mojih izvještaja nema već neko vrijeme. Razlog tome je prilično prozaičan: živim, radim, jedem i plaćam porez u Hrvatskoj zbog čega bi trebalo biti savršeno jasno da mi se život koprca u svojevrsnom egzistencijalističkom limbu. No da vas ne davim žalopojkama koje i onako dijelim s cca 80-tak % građana ove zemlje, a pošto mi je čitav konzilij psihijatra napokon odlučio pojačati terapiju, odjednom sam se našao silno odobrovoljen i odlučio napisati izvještaj s posljednje domaće utakmice NK Zagreba 041 protiv NK Male Mlake. Sama činjenica da strastveno pratim 3. ZNL (nominalno 7. rang hrvatskog nogometa) mislim da nepobitno dokazuje moje ludilo. No, vratit ćemo se još malo toj škakljivoj temi mentalnih smetnji... mislim da bi trebalo ipak prvo malo reći o samoj utakmici, zar ne?

NK Mala Mlaka (ili kako joj neki naši navijači tepaju „hrvatska Aston Villa/Burnley/West Ham“ zbog svoje kombinacije boja na dresu koje neodoljivo podsjećaju na te razvikane engleske klubove) oduvijek je bila momčad koja gaji tvrd, zatvoren, discipliniran i na trenutke grub nogomet. Iznimka nije bila niti današnja utakmica, iako je gostujući strateg Marko Hačić od samoga početka dao na znanje domaćim navijačima da je došao u zagrebačke Dugave po sva tri boda. Da podsjetim, uoči ovog kola NK Mala Mlaka utaborila se tek na 6. mjestu ligaške ljestvice s čitavih 20 bodova zaostatka za vodećim NK Gavranom, čime je pomalo rezultatski podbacila u 3. ZNL s obzirom na uspjehe iz proteklih nekoliko sezona. No u pitanju je ligaška čast i „hrvatski Burnley“ ipak istrčava na Hrelić s prilično ofenzivnim nakanama. Imajući to na umu, prvih 45. minuta ovog subotnjeg okršaja igra se prvenstveno na polovici NK Zagreba 041, uz konstantni „pressing“ čime je domaćin prisiljen graditi svoje napade gotovo iz vlastitog šesnaesterca. No i ovako postavljenoj igri NK Zagreb 041 svoje konje za trku ima – iako ne volim baš gledati nogomet u kojoj obrambena linija vodi igru, ovaj put svjedočim iznimno strpljivoj, koncentriranoj i točnoj domaćoj obrani u fazi napada gdje se posebno ističu desni bek NK Zagreba 041 Ante Milas, koji svojim prodorima uz aut liniju konstantno zadaje glavobolje visoko postavljenoj momčadi iz Male Mlake, kao i sigurni te stasiti stoper Matej Genda, jednako vraški opasan igrač i za protivnički gol kada je riječ o prekidima. Domaćin dakle igra na Milasa, poslovično dobru kombinatoriku Filipa Jergovića (svog neslomljivog kapetana koji je danas ozlijeđen istračao na travnjak i odigrao odličnu utakmicu - svaka ti čast Fićo!) i na duge lopte ka visokim napadačima i danas vrlo rastrčanim krilima. Jednom je jedan mudri čovjek rekao kako je „strpljivost u nogometu vrlina zbog koje golovi obično padaju pred kraj poluvremena.“ ... naravno, taj mudri čovjek bio sam ja. Dakle, spomenuta je strpljivost napokon došla NK Zagrebu 041 na naplatu u 42. minuti kada domaćin poteže svoj as iz rukava, svoju dobro čuvanu tajnu pod imenom Hrvoje Habunek. U hitrom kontranapadu lopta sa sredine terena dolazi do domaćeg napadača Gorana Grossmana koji gura loptu u for Habuneku, a ovaj s vrha šesnaesterca prekrasnim lobom posprema loptu u mrežu za vodstvo Zagrebaša od 1:0. 40-tak okupljenih navijača i simpatizera NK Zagreba 041 slavi, a rezultat ostaje nepromijenjen do kraja poluvremena tako da se na osvježenje odlazi u prilično dobrom raspoloženju.

Osokoljen vodstvom, NK Zagreb 041 u drugom poluvremenu izlazi na travnjak još jači i konkretniji. S obzirom na to da NK Mala Mlaka i dalje ne odustaje od svoje ofenzivne, ali tvrde igre, domaćin se i dalje odlučuje igrati na kontranapade. Gostujući se golman još nije imao prilike pošteno zagrijati kada jedna hitra prilika domaćih završava tik pored stative. No, vrlo brzo NK Zagreb 041 uspijeva konkretizirati svoju očiglednu visinsku i mišićnu nadmoć u gostujućem šesnaestercu. Igra se 51. minuta i korner je za domaće. Lopte se laća domaći kapetan Jergović, a na centaršut natrčava današnji igrač utakmice Matej Genda, loptu prima prsima i prekrasnim volejem zabija u lijeve rašlje. Inače, ide mi na jetra onaj otrcani izraz „euro-gol“ (nikad nisam uspio dešifrirati što bi to uopće trebalo značiti) pa bi se zadržao na „golčini“ i čestitao bih ovom prilikom Mateju na majstoriji i gotovo perfektnoj utakmici! Bilo kako bilo, utakmica se nastavlja i kako vrijeme odmiče gledatelji polagano postaju svjesni kako intenzitet nogometa kod domaćina i gostiju polagano jenjava, što je i normalno za ovaj rang natjecanja. No takvi su trenutci opuštanja obično najopasniji kada neki „zalutali metak“ može vratiti utakmicu u totalnu neizvjesnost. I baš kao po pravilu, igra se 76. minuta i prekid je za NK Malu Mlaku. Visoka lopta dolazi s lijeve strane, a gostujući igrač Antonio Salopek zabija glavom za 1:2. Uvjeti su kao stvoreni za infarktnu završnicu, iako NK Mala Mlaka više nema snage za potpuni preokret. Čuje se posljednji zvižduk sutkinje i pobjeda je tu. Tek nakon uvida u kompletirano 18. kolo 3. ZNL, tj. nakon nedjeljne pobjede vodećeg NK Gavrana 2003 nad NK Zelengajem 1948, Zagrebaši nakon dugo vremena ponovno izbijaju na 2. mjesto ljestvice, sa sedam bodova zaostatka za vodećim NK Gavranom 2003 i nadom da se s tri uzastopne pobjede i jednim možebitnim kiksom vodećih još uvijek može dočepati ukupnog naslova prvaka 3. ZNL.

A sad bih se vratio onim gore spomenutim mentalnim smetnjama koje me dovode na utakmice 3. ZNL. E sad, ludilo je jedan u pravilu vrlo subjektivan pojam, zar ne? Što se mene tiče, doživljaj 7. lige objedinjuje sve ono što bi nogomet trebao biti... događaj za sve - stare, mlade, muške, ženske, svih boja, predznaka, visina, težina, kroničnih dijagnoza, tjelesnih oblika... Događaj je to na kojem ćeš uvijek doživjeti kako lopta leti u kukuruze i susret biva zaustavljen sve dok se ne nađe ta jedna jedina, neophodna za odigravanje jedne službene utakmice. Doživjet ćeš da se – kao primjerice na ovoj utakmici - dvije glavne sutkinje 5 minuta prije početka panično daju u potragu za 2. linijskim sucem, mlađahnim bećarom koji je zasigurno negdje ubio oko nakon sinoćnjeg pohoda po zagrebačkim noćnim klubovima. Svejedno, tip se nije pojavio niti 15 minuta od prvog zvižduka sutkinje pa je podebeli delegat utakmice u trapericama i kariranoj košulji odlučio sam mahati zaleđa tako što je uzeo neki stari dres NK Zelengaja umjesto sudačke zastavice. Mjesto je to gdje ćeš se uvijek moći zabaviti do dugo u noć, napojiti i najesti, gdje ćeš uvijek moći dobaciti svom najomiljenijem, onako podebelom i samim tim poprilično statičnom igraču da je Ciro Immobile, a on se neće naljutiti i zajedno će te popiti pivu nakon utakmice. Mjesto je to gdje bi trebali doći svi, s ciljem da se druže i zabavljaju prije svega, da ostave politiku, sve kavge, predrasude i infantilne komplekse kod kuće, gdje ćeš uživati u nogometu, mjesto gdje će biti apsolutno dobrodošao svatko tko u sebi ima barem natruhu dobre namjere. Mjesto gdje će, primjerice, otac slobodno moći dovesti sina da pogleda utakmicu, bez da strahuje za njegovu sigurnost. Je li onda tako posve ludo pomisliti da je jedno takvo mjesto moguće, čak i na samom dnu nogometa, u jednoj sedmoj ligi!? Jesam li onda toliko lud ako pokušavam zamisliti tako nešto?

Dođi na utakmicu i razuvjeri me.

Vrata će ti uvijek biti širom otvorena...