Donosimo intervju s našim igračem iz Senegala Sadouom Diagne. We bring you the interview with our player from Senegal Sadou Diagne.
Bok Sadou! Možeš li se na početku kratko predstaviti?
Bok, ja sam Sadou, imam 25 godina i rođen sam u Senegalu. Ovdje u Zagrebu igram nogomet u NK Zagreb 041 te kuham s ekipom iz Okusa doma.
Kada si došao u Hrvatsku?
Došao sam negdje u srpnju 2014. godine i od tada živim u Zagrebu. Prvo sam bio u prihvatilištu Porin, a od dobivanja azila prošle godine, živim na Borongaju.
Kako ti se čini život u Hrvatskoj do sada? Kako ti je živjeti u Zagrebu, što misliš o gradu, a što o ljudima?
Pa to je malo komplicirano, moj plan nije bio živjeti u Hrvatskoj i bilo mi je teško na početku, ali sada sam ovdje i želim to iskoristiti što je bolje moguće. Zagreb mi se jako sviđa, nije ni prevelik ni premalen grad i sviđa mi se prijevoz jer mogu doći bilo gdje u Zagrebu bez obzira što nemam automobil. Zagreb je i lijep grad, a većina ljudi koju sam upoznao ovdje su prijateljski nastrojeni.
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme? Imaš li kakve hobije?
Većina mog vremena odlazi na tri stvari, to su treninzi i utakmice sa Zagreb 041, zatim kuhanje s Okusom doma (znamo odlaziti i u druge gradove što oduzima dosta vremena, ali mi daje priliku da upoznam nove ljude i istražim nova mjesta) te na učenje hrvatskog. Osim toga družim se s prijateljima te ponekad odem na košarku.
Gdje te možemo naći vikendima u izlasku? Koja vrsta muzike ti je najdraža?
Baš i ne izlazim previše u klubove, ali volim otići s prijateljima u Krivi Put ili se samo družimo kod mene doma ili kod nekog od prijatelja. Najdraža vrsta muzike mi je definitivno reggae.
Koji ti je najdraži nogometni klub i imaš li najdražeg igrača?
Najdraži klubovi su mi PSG i Manchester United. A igrač, to će možda zvučati malo neobično, ali uvijek mi je bio drag Gabriel Heinze zato jer je uvijek davao 100% od sebe i nije se predavao. Od aktivnih igrača najdraži mi je Luka Modrić jer je pravi vizionar i kapetan na terenu.
Kako si čuo za Zagreb 041 i kako je došlo do toga da igraš za klub?
Tijekom jeseni i zime 2014. (kada sam bio u Porinu) igrali smo neke utakmice te čak i sudjelovali na antira turniru s Bijelim Anđelima. U to vrijeme Goran je počeo pričati o tome da će osnovati novi klub i željeli su da dođemo na treninge. Krenuo sam na treninge i valjda sam bio dovoljno dobar da postanem dio ekipe.
Kakvi su treninzi i kako ti je raditi s trenerom Celestinom, a i s drugim momcima?
Celestine je nešto posebno, poznavao sam ga i prije nego smo se priključili klubu i cijelo vrijeme mi je bio trener, ali ne samo na terenu i tijekom treninga već u životu općenito. Ovo mu nikad nisam rekao, ali on je nevjerojatna osoba i uvijek je bio uz mene. Treninzi su dosta dobri, ponekad stvarno naporni, ali izdrži se to.
Suigrači su također super, većinu nisam poznavao dok nisam počeo trenirati, ali su me oni prihvatili kao da me poznaju već godinama. Sve ih smatram svojim prijateljima i imaju moje najiskrenije poštovanje. Ipak, želio bih izdvojiti jednog od njih, a to je Verli. Prvi dio sezone bio je na tribini, ali u drugom dijelu će nam se pridružiti na terenu. Meni je više kao brat nego samo prijatelj, družimo se i izvan terena i stvarno smo se super povezali.
Zbog dugotrajnog procesa registracije nisi mogao igrati prvih nekoliko utakmica već si morao biti na tribini, kako je bilo gledati utakmicu iz te pozicije?
Joj, to je bilo stvarno teško. Moraš ih gledati kako igraju, a više od svega želiš biti s njima na terenu i pomoći koliko god možeš. Meni je mnogo teže gledati nego igrati.
Koju bi poziciju volio igrati, a koju igraš u klubu?
Dokle god nisam golman ja sam sretan (smijeh), igrao sam na različitim pozicijama i to mi je sasvim u redu. Igrat ću gdje god mi trener kaže da igram, a najčešće je to bila sredina terena ili stoper (središnji obrambeni igrač).
Koliko ti znače navijači i njihova podrška dok igraš?
Navijači su super, znam da to svi govore, ali ja se ponekad stvarno osjećam kao da su s nama na terenu kao 12. igrač. Kada ih čujem kako pjevaju i navijaju osjetim nalet energije i nema šanse da dam manje od 100%. Poštujem ih zbog svega što rade, prije utakmice sve pripreme, zatim navijaju svih 90 minuta i onda još ostaju nakon utakmice te često pripreme i hranu. Stvarno smo sretnici da imamo takve ljude kao navijače.
Kakva je tvoja prognoza za klub u prvoj sezoni?
Ako pričamo o rezultatima, nadam se da možemo popraviti poziciju na tablici (trenutno 5. mjesto), ali ono što bi volio da mi kao igrači napravimo, a što se i jesmo dogovorili, je da damo 100% od sebe svaku minutu na terenu. Ako to napravimo, znam da će navijači biti ponosni. Nadam se da ćemo svi zajedno održati ovo zajedništvo i da će nas to poticati da idemo dalje, a tko zna gdje bi mogli biti kroz koju godinu, ja mislim da bi mogli biti koji rang više.
Za kraj, koja je tvoja poruka za navijače kluba? I koju poruku bi poslao osobama koje nikad nisu bile na vašim utakmicama, a možda čitaju ovo?
Za navijače imam dvije poruke: prvo ih molim da mi oproste za svoje moje greške na terenu, pogotovo za moje žute kartone (smijeh). Druga poruka je još važnija: hvala vam, hvala vam, hvala vam za sve! Za samo pokretanje kluba pa za to što ste tamo svaku minutu svake utakmice, ali i za vašu podršku van terena i nogometa. Kada je 85. minuta utakmice i strašno sam umoram i onda čujem vaše skandiranje i pjesmu znam da ću izdržati koliko god treba. Nadam se da ćemo ostati ujedinjeni i da ćemo nastaviti našu borbu, kako na nogometnom terenu tako i van njega.
Svim ljudima koji još nisu bili na našim utakmicama želim reći ovo: ako ste ljudi koji vole – pridružite nam se. Dođite na utakmicu i osjetit ćete osjećaje koji polako nestaju u svijetu, a to su zajedništvo i ljubav, a doma ćete otići puni pozitivn energije i sigurno se vraćate na iduću utakmicu. Lijepi osjećaji i pozitivna energija koju osjećate izazivaju nešto kao ovisnost – dođete jednom i idući put želite doći po još i želite sami sudjelovati u tome. Tamo možete biti u potpunosti svoji i bit ćete prihvaćeni, bez obzira na vašu rasu, religiju, dob ili rod. Vjerujem da postoji mnogo ljudi koji žele biti sretni i voljeni i nadam se da će se odvažiti doći na utakmicu kako bi na svoje oči vidjeli da je sve ovo istina.
Hi Sadou! Can you introduce yourself to us for the beginning - where are you from, what do you do?
Sure, my name is Sadou, I’m 25 years old and I was born in Senegal. Here in Croatia I play football with Zagreb 041 and cook with people from Taste of Home.
When did you come to Croatia?
I came in Croatia in July 2014 and have been living here in Zagreb ever since, first in Porin and when I got positive (asylum) last year I started living in Borongaj.
What can you say about your life in Croatia up to now? How satisfied are you with the life in Zagreb and do you like the city? And the people?
Well, it’s a bit complicated, my plan wasn’t to live in Croatia, but now I’m here and I try to make most of it. But I really like Zagreb, it’s not too big nor too small city and I like transportation because you can get anywhere without the car. Zagreb is really nice and most people I meet are friendly.
How do you spend your free time? Any hobbies?
Most of the time goes on three things, that’s football with Zagreb 041, cooking with Taste of Home (we sometimes travel in other cities which also takes a lot of time, but gives me opportunity to meet new people and explore some other places) and learning Croatian. Other than that I hang out with friends and maybe sometimes play some basketball.
Where can we find you out on weekends? Do you spend time with friends, what kind of music do you like?
I don’t go much in clubs, but I like to go out with my friends to Krivi Put or just hang out at mine place, or at one of my friends place. My favorite music is definitely reggae.
What is your favorite football club and do you have favourite player?
My favourite clubs are PSG and Manchester United. And the player, well it’s probably going to sound strange but I really liked Gabriel Heinze because he was always giving 100% and he was tough. When I think of active players I really like Luka Modrić, he is real magician and captain on the field.
When did you first hear about FC Zagreb 041 and how did you join the team?
When I was in Porin, in fall and winter of 2014 we played some games and antiracist tournament with White Angels and Goran started talking about new club and that we should come to practice. I did and looks like they liked me and so here I am now.
What do you think about training sessions and what do you feel about working with Celestine and other guys?
Celestine is something special, I knew him before we joined Zagreb 041 and from then up to now he has always been coach for me, but not just coach on field but also in life. I never told him that, but he’s fantastic person and he has always been there for me. Training sessions are really good, sometimes also completely tiring but we fight through it. Guys are all really great, most of them I didn’t know but they accepted me like we were friends for years. I consider them all to be my friends and I respect them with all my heart. But I have to mention one in particular, that’s Verli. First part of the season he was in stands, but now he will play with us. To me he’s more like a brother, we hang out outside of training ground and we really connected great.
For the first few games you couldn't play as the registration process was long. How did you feel watching the game with fans?
That was really hard. You have to watch them but all you want to do is be there with them and help them anyway you could. It’s much harder for me to watch the game than to play it.
What position would you like to play in the club?
As long I’m not goalkeeper I’m happy (laugh), I played different positions and I’m okay with that. Whatever coach wants me to play I will play, usually that is central midfield or central defender.
What do fans and their support mean to you while you are playing?
Fans are great, everyone says that but I really sometimes feel like they are 12th player. When I hear them sing and cheer I really feel burst of energy and there is no way I wouldn’t give 100%. I respect them because they are there before the game to prepare everything, then they support us all 90 minutes and then they stay after the game and prepare some food. We are really blessed to have people like that supporting us.
What do you think club can achieve this first season?
Well if we talk about results I hope we improve our position on the table (currently 5th place) but what I would like us players to do, and what we agreed to do, is to give 100% every minute we play. If we do that I know fans will be proud. We all need this spirit of unity to keep us going and who knows where we will be in few years, I think in higher divisions.
What can you say to Zagreb 041 supporters? And what to people who never been on Zagreb games but are reading this?
For supporters I have two things; first is that I ask them to forgive me for all my mistakes, especially yellow cards that I gotten (laugh). And much more important: thank you, thank you, thank you for everything. From starting this whole club and being there every game but also for all the support you given to everyone off the field. When it’s 85th minute and I’m really tired I hear you cheer and I know I will continue till the end. I hope we will stay united and continue to fight on and off the field.
To people reading this: if you are person of love – join us. Come to one game and you will feel this special feeling that is more and more missing in this world and that is unity and love. And you will go home with some new energy and you’ll want to come back. Good feelings and positive spirit is like addiction, you come once and you feel so great that you want to come back for more. You can be yourself and express yourself and you will be accepted, no matter what is your skin color, religion, if you are young or old, woman or men. I believe there are many people who feel like that and I hope they will come to see if what I’m saying is true.