Intervju s Ivom Knežević

Još jedan intervju s našim nogometašicama. Ovaj put na red je došla Iva Knežević

1.Molim te da nam  za početak kažeš nešto više o sebi. Tko je Iva izvan nogometnog terena? 

Iva je jedna jako super cura koja voli sve što vole mladi, ali je u isto vrijeme i jako odgovorna i ozbiljna i zrela je isto. Baš je zrela. Radi jako bitne stvari na poslu, a van posla voli duge šetnje i zalazak sunca. Članica je Zbeletrona te sudjeluje u organizaciji vrhunskih partija po Zagrebu, a nekad i šire. Ne voli kuhati. Rođena je davno i većinu djetinstva je potisnula. Ima veliku glavu i lijepe noge. Odrastala je u Hercegovini gdje je naučila što znači "deder" i "bona" zbog čega je kasnije u osnovnoj školi dobila batine. Ima ožiljak na koljenu i duži drugi prst na stopalu od onog prvog - palca. Zbog toga ne voli stopala. Ničija. Voli slušati muziku i želi ići na sve glazbene festivale ikad. Čak i na momento demento. Voli i kitove jer su prekrasni. Želi ići na Island. Gledati kitove. Omogućite joj to. Ne voli avione pa bi da se na Island ide nekak drukčije. Užasno se loše hrani i osjeća strast prema čokoladi i čokoladnim varijacijama. Nije sposobna popiti ni najmanju tabletu. Zapne joj u grlu, guši je, prolijeva vodu. Njeni roditelji su ponosni na nju, iako to nikad nisu rekli. Nije jadna. Uskoro joj je rođendan,a za isti želi lijepi mali globus da joj stoji na polici i 4 gramofonske ploče. Po njenom izboru. Kasni. Nije bitno kad krene, uvijek kasni. Oprosti, Henc. 

2.Kako se desila ljubav između tebe i nogometa i koliko dugo to već traje?

Nije se desila ljubav koliko prisila. Imam starijeg brata koji je jači od mene i koji je uvijek imao pravo na daljinski upravljač. Moji vapaji da gledamo crtiće nisu bili prihvaćeni jer nogomet ili bilo koji sport. Kad kažem bilo koji, mislim doslovno bilo koji. Sjećam se gledanja i nekakvog pikada. Ali nije to tako lošebilo. Kad bi ja isplakala sve suze svijeta, brat bi mi pričao neke zanimljivosti o klubu ili igračima pa bi se onda ipak uključila u gledanje i ispitivala ga razne stvari. On je na sve znao odgovor, iako mislim da je lagao. Kao mala sam uvijek trčala (jer sam i tad kasnila) pa sam valjda zato i zavoljela sport. U zgradi gdje sam živjela bilo je više dječaka pa se uvijek igrao nogomet. Osim nekad kad se Nina vratila iz Amerike sa baseball palicom. Onda smo bar tjedan dana igrali baseball. U školi sam trenirala odbojku kroz dio osnovne i cijelu srednju, ali su sve cure bile više od mene pa nisam nastavila dalje. Nogomet se ponovo pojavio prije par godina kad se nas par skroz trijeznih cura dogovorilo da bi to bila super ideja. Od tada igram rekreativno i super mi je to.

3.Koju poziciju igraš i bi li je htjela mijenjati?

Igram vezu i ne bi ju htjela mijenjati jer bez veze je bezveze. Kako volim sve kontrolirati, veza mi je najbolja pozicija za to jer se tu kreira ideja za napad, a i stignem se vratiti u obranu na vrijeme (bar tako mislim). To ne znači da ne vjerujem svojim suigračicama jer one ovo čitaju. Osim toga, dugo sam imala crush na Stevena Gerrarda koji mi je u isto vrijeme bio jako ružan i zgodan pa me to dosta zbunjivalo. I danas me zbunjuje. On igra vezu. Zbog toga je to bitno.

4.Zašto baš NK Zagreb 041, kako si saznala za klub i što te motiviralo da se priključiš?

Priključila sam se nakon jednog treninga kada nas je Šlos kontaktirao. Do tad smo igrale bez reda i rasporeda, onako ko na ulici. Kada nam je Šlos iznio ideju, svidjela nam se pa smo se odmah zainteresirale za uključenje u tu priču. NK Zagreb 041 je klub koji predstavlja praktički sva načela koja bi i ja htjela vidjeti oko sebe. Od samog okretanja leđa korupciji i stanju u hrvatskom nogometu do načinu donošenja odluka u klubu. Podrška koju dobivamo od strane kluba i navijača je nešto što nisam vidjela kod drugih na turnirima. Osim toga, ono što mi je i osobno vrlo bitno, klub ima jasan stav po pitanju diskriminacije svih oblika. Svi članovi i sve članice imaju ideju sporta kao mjesta povezivanja, a ne razdvajanja. Mjesta solidarnosti i poštivanja protivnika i jedni drugih. To sve me motiviralo da se priključim i da se osjećam ugodno u cijeloj priči i mislim da je to dosta bitno. Česti su komentari da žene trebaju ganjati djecu, a ne loptu, ali u ovom klubu toga nema i to je prekrasno.

5.Jedna si od prvih igračica koje su zaigrale za klub, kako bi komentirala napredak obzirom na onu malu dvoranu na početku i 5,6 redovnih cura koje su dolazile? 

Jedna od prvih samo znači da sam jedna od starijih, a ne želite da počnem o krizi zbog starenja. Ma mi smo se prije okupljale u 22h, srijedom. Većinom bi kasnile, malo bi izlupale loptu i jedna drugu i razlaz doma. To je bilo zabavno, ali je falilo strukture i discipline koju danas imamo. Nismo imale neki kontinuitet i često nas se ne bi skupilo dovoljno za igru. To je znalo biti dosta frustrirajuće. Sada su stvari ipak malo drukčije. Trening dva puta tjedno, utakmice, prijave na neke turnire, trenerica, navijači, klub koji stoji iza nas. Priča je postala puno ozbiljnija i na svakoj od nas se vidi želja da napredujemo, da budemo bolje, da radimo na igri i da se povežemo kao ekipa. Obzirom da smo krenule s vrlo malo predznanja i iskustva (barem većina nas), čini mi se da ne možemo biti gore od toga i da je jedino napredak i moguć. Ili to ili odustajemo grupno i prebacujemo se na pikado. 

6.Molim te da nam nabaciš neku prognozu za Ženčad, hoćete li biti prve na Velesajam ligi, koliko turnira ćete rasturiti? :D

Uf, prognozu za Ženčad bih dala vrlo vjerojatno jednako precizno kao Vakula prognozu za idućih tjedan dana. Predviđam da ćemo naglo preokrenuti Velesajam ligu i kroz par utakmica doći do vrha. Nakon toga ćemo osvojiti Winters Cup i Kutiju šibica. Onda će nas otkriti ženska verzija Zdravka Mamića. Zdravka Mamić (to sam sad smislila). Ona će nam ponuditi brda i doline i napravit će otvoreni stadion u centru Zagreba koji neće imati niti jedan natkriveni dio. To će biti stadion samo za nas. Onda ćemo mi otkantati Zdravku Mamić i reći da mi nismo takav klub. Onda će nam svi pljeskati i nositi nas na ramenima i stavljati će naša lica na upaljače i one ukrase za auto koji vise s retrovizora. Tako ja to nekako vidim. Ali ozbiljno, ovo je tek početak i veselim se i novim članicama i novim generacijama i drago mi je da sam tu od samog početka.

7.Možeš li nam ispričati neku anegdotu s utakmica, turnira ili treninga?

Ma nema anegdota kod nas. Tu je samo red, rad i disciplina. Nemamo mi vremena za anegdote. 

8.Kakva je atmosfera među igračicama, odnos s trenericom te misliš li da ima mjesta za poboljšanja?

U početku nas je bilo puno više. Bilo je raznih cura koje bi došle na koju utakmicu ili poneki trening pa otišle pa se nikako nismo mogle sve ni popamtiti niti uhvatiti neki ritam. Sada imamo cure koje redovno dolaze  i viđamo se manje više dva do tri puta tjedno i naravno da samim time i više vremena provodimo zajedno i na taj način se i povezujemo. To uvelike utječe i na atmosferu među nama. U početku mi je bilo neugodno derati se na neku curu koja bi nešto zeznula na utakmici, a sad ju svi zajedno vrijeđamo i super nam je. Šalim se, ne vrijeđamo se. Imamo dosta otvorenu komunikaciju i trenerica uvijek naglašava da razgovaramo o stvarima što i radimo i mislim da je to odličan način da održimo timski duh. Na treningu i na utakmicama se uvijek zezamo i smijemo i to je dobar put za opuštanje i razbijanje treme. S trenericom imamo super odnos i imamo povjerenje u nju i u način na koji radi s nama. Jako dobro održava red na treningu, a to nije lako jer nas je 10 i svaka ima svoju loptu i ideju u glavi šta bi napravila s tom loptom. Puno nas hvali i onda se nekako uspijemo osjećati dobro čak i kad odigramo loše. Često nam ističe da je bitno samo da damo maksimum, a ne da se koncentriramo samo na rezultat. To definitivno i radimo, sudeći po rezultatima. :D 

9.Za kraj uvijek pitamo igračicu ili igrača da poruči nešto navijačicama i navijačima!

Hvala ako ste izdržali do kraja teksta. Svaka čast. #nematakveljubavi

 

Preporučite članak: